Laboratorijske metode

Mikroskopija ili citologija se koristi u mikologiji za otkrivanje elemenata gljiva u uzorcima bolesničkog materijala (DMP), koristeći moć uveličanja mikroskopa, kao i različite metode osvetljavanja.
Mikroskopijom se vrši i fenotipska identifikaciju jednoćelijskih ili višećelijskih gljiva.
Kultivisanje značajno povećava senzitivnost dijagnostičkih laboratorijskih metoda u odnosu na DMP, a nalaz može biti pozitivan i u slučajevima kada je DMP negativan. Primena većeg broja različitih podloga i njihova inkubacija na različitim temperaturama povećava mogućnost pozitivnog nalaza. Takođe, izolovane sojeve je moguće precizno fenotipski i genotipski identifikovati, biohemijski ispitati, utvrditi faktore virulencije ili dokazati produkciju toksina.
Kultivisanje se koristi za izolaciju najvećeg broja rodova gljiva. Izolacija je od posebnog značaja jer omogućava i ispitivanje osetljivosti na antimikrobne agense. Pored mogućnosti morfološke identifikacije (makroskopske i mikroskopske), moguća je i druga vrsta karakterizacije: enzimotipizaciju, rezistotipizaciju, sekvenciranje genoma i primena molekularnih tehnika, ključnih za savremena epidemiološka istraživanja.
Imunološke metode (tradicionalno „serologija“ jer se rade iz seruma) su od značaja za dokazivanje biomarkera.
Biomarkeri gljiva se oslobađaju tokom razmnožavanja gljiva (Ag) i dokazaju se kao solubilni molekuli u telesnim tečnostima.
Biomarkeri pacijenata su posledica specifičnog humoralnog imunskog odgovora i nastaju kao odbrana od infekcije gljivama (At).
Kod sumnje na IGI, savremena dijagnostika danas podrazumeva dokazivanje biomarkera gljiva: GM,
MN, BDG u serumu, BAL-u, likvoru. Rani laboratorijski biomarkeri („nonculture“ metode) su značajni za dijagnozu IGI izazvanih rodovima Candida, Aspergillus i Cryptococcus (metode lateks aglutinacije i ELISA).
Molekularne metode u dijagnostičkoj mikologiji imaju značaja za dijagnozu IGI i značajno skraćuju vreme potrebno za postavljanje dijagnoze, što je važno kod infekcija koje ugrožavaju život pacijenata. Ove metode su visoko senzitivne, ali imaju ograničenja u široj primeni, jer nedostaje standardizacija, visoka je mogućnost kontaminacije uzoraka i reagenasa i postoje problemi u interpretaciji rezultata.
Molekularne metode za identifikaciju gljiva su od značaja u istraživanjima. Omogućavaju najprecizniji novo identifikacije (gena, vrsta, varijeteta); savremena epidemiološka praćenja i istraživanja; genotipizaciju uzročniku; otkrivanje izvora epidemija; bolji uvid u molekularne mehanizme odnosa patogen-domaćin i razumevanje mehanizama rezistencije na antifungalne i antiparazitske agense, detekcijom gena za rezistenciju.